Od kazališta „Giusepe Bonetti“ do kina „Vladimir Nazor“
Izgrađeno davne 1904. godine u namjeni kazališta «Giusepe Bonetti», oko četristo sjedećih mjesta, u parteru i na galeriji ugošćivalo je gospodu i građane u izvedbama kazališnih predstava, ali i manjih opera te mjuzikla i tako sve do početka prvog svjetskog rata. S početkom rata, 1914. godine kazalište prekida s izvođenjem opera, a ljubiteljima predstava je u to vrijeme na Lošinju preostalo samo kino u Giardinetu, današnjem Domu kulture. Iako se radilo o prikazivanju nijemih filmova, kino je bilo često posjećivano.
U današnjoj se zgradi, pravo kino osniva tek 1928. godine kada se zgrada počela koristiti samo i isključivo za prikazivanje kino predstava. Upravo je tada i montiran prvi kino projektor bez tona, a umjesto korištenja lampe projektor je radio na petrolej. Bio je namijenjen za 16 milimetarski film, a u ono je vrijeme bilo izuzetno važna i njegova mogućnost prenosivosti. Projektor se prenosio i po manjim mjestima na otoku, primjerice Ćunskom, Nerezinama, Osoru, pa sve do Beleja. Tako su otočani u manjim mjestima mogli pogledati mnoge filmove. U to vrijeme filmovi nisu imali zvuk pa su se filmske predstave odvijale uz glazbenu pratnju, najčešće na klaviru, a ponekad i na nekom drugom instrumentu. Tek je 1934. godine montiran poseban dio, potreban za proizvodnju tona. Iako su se filmovi prikazivali na starom projektoru , kino je posjećivalo veliki broj gledatelja, a uz filmove često su se prikazivale i kazališne predstave i to čak do 3 puta tjedno ili matineje nedjeljom, plesnjaci i zabave, predstave za školarce i vojsku, za koje nije uvijek bilo dovoljno mjesta, ako uzmemo u obzir da je tada kino brojalo 316 sjedećih mjesta. Spletom ratnih okolnosti, za vrijeme Drugog svjetskog rata kino je bilo prisiljeno zatvoriti svoja vrata, a svoj rad je ponovno započelo tek 1946. godine.
Mali Lošinj 1928. godine imao je dva kina od kojih se jedno nalazilo u današnjem prostoru kina „Vladimir Nazor“, a drugo u sadašnjem Domu kulture.
