Velološinjske crkve

Povijesni razvoj Velog Lošinja najbolje se može iščitati iz njegovih crkvi.

Velo selo, kako se prvotno nazivao Veli Lošinj, nastalo je krajem 13. stoljeća južno od današnjeg grada na plodnoj zemlji iznad uvale Javorna uokolo najstarije velološinjske crkve sv. Nikole. Jednobrodna gotička crkva iz 14. stoljeća postat će svetišnim dijelom nove, puno veće barokne crkvene građevine podignute u 18. stoljeću. Danas je crkva izvan funkcije, a uokolo nje jedva da ima vidljivih ostataka prvotnog naselja.

Kada je sredinom 15. stoljeća bilo ukinuto ograničenje u obrađivanju zemlje koje su osorske vlasti bile nametnule doseljenicima, naselje se naglo širi prema moru.
Na stjenovitoj zaravni u luci sagrađena je sredinom 15. stoljeća prva od tri crkve sv. Antuna Opata, a nasuprot njoj kružna obrambena kula kao zaštita od čestih napada s mora.

Početkom 16. stoljeća na sada već gusto naseljenom obronku iznad luke podignuta je jednostavna trobrodna renesansna crkva Gospe od Anđela, kojoj je dvjesto godine kasnije dograđeno duboko svetište s kupolom.

Sredinom 17. stoljeća Veli Lošinj broji oko 700 stanovnika od kojih su mnogi bili mornari, paroni i kapetani. Najpoznatiji među njima, kapetan Petar Petrina, podigao je zavjetnu crkvicu sv. Petra na obronku brda Kalvarija iznad grada. Selo koje se ubrzano razvijalo u grad konačno je 1662. dobilo status župe. Za župnu crkvu posvećena je ona sv. Antuna Opata, koja par godina kasnije stradava u požaru, pa je na istom mjestu 1676. podignuta veća, trobrodna, i uz nju masivni zvonik.

Naglim razvojem pomorstva u 18. stoljeću Veli Lošinj doživljava svoj puni procvat. Sada već brojne kapetanske obitelji grade palače, obnavljaju i bogato opremaju postojeće crkve te grade nove. Nezadovoljni veličinom i izgledom župne crkve, daju je srušiti i sagraditi novu. Tako je 1774. godine na istoj stijeni na ulazu u gradsku luku dovršena današnja, treća po redu crkva sv. Antuna Opata.

Tijekom 19. stoljeća sagrađeno je više kapela među kojima se ističe ona sv. Josipa. Uz nju je bio sagrađen i samostan prvotno namijenjen benediktincima koji u njemu borave svega tri godine. Slijede isusovci, pa franjevci glagoljaši, da bi se samostan 1920. zatvorio. Pedesetak godina kasnije u ovom je prostoru uređen župni dvor.

Sortiraj po:

Nema rezultata. Pokušajte ponovno.

vrh stranice